"Večera na-našo" ili kako moliški Hrvati afirmiraju poeziju svoje manjinske zajednice

Moliški Hrvati kao najstarija hrvatska dijaspora u Europi baštine i žive bogatu kulturu i tradiciju po kojoj su prepoznatljivi u svome višestoljetnom okruženju talijanskoga juga. Njihovo glavno identitetsko obilježje je govor, dijalekt koji su uspjeli sačuvati kroz tradicionalan način života. Nakon Drugoga svjetskog rata uslijed brze industrijalizacije stanovništvo triju hrvatskih sela u pokrajini Molise raseljava se u potrazi za poslom ili zbog odlaska na školovanje. Zbog toga se broj govornika moliškohrvatskoga dijalekta 60-ih godina 20. stoljeća naglo smanjuje. Unutar same zajednice budi se interes za vlastiti jezik, tradiciju i kulturu te se 1967. godine u selu Stifilić (San Felice del Molise) osniva kulturno društvo, a potom i časopis Naš jezik / La nostra lingua. Časopis je izlazio nepunih šest godina, ali je bio polazište mladim pjesnicima koji su počeli pisati poeziju na svome dijalektu. Ovaj rad prikazuje tijek nastajanja poezije moliških Hrvata koja je našla svoju punu afirmaciju u natječajima "Fondazione Piccoli". Od 2002. godine natječaj okuplja pjesnike koji pišu na dijalektu, a u završnoj svečanosti "Večera na-našo" promoviraju najbolje pjesme i prozne radove. Sva uspješna ostvarenja objavljena su u pet zbirki poezije pod naslovom S našimi riči